prèstignuti
prèstignuti (prèstići) (koga, što) svrš. 〈prez. prèstignēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. prèstignūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prestići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prestignem |
| 2. | prestigneš |
| 3. | prestigne |
| množina | |
| 1. | prestignemo |
| 2. | prestignete |
| 3. | prestignu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prestići ću |
| 2. | prestići ćeš |
| 3. | prestići će |
| množina | |
| 1. | prestići ćemo |
| 2. | prestići ćete |
| 3. | prestići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prestigoh |
| 2. | prestiže |
| 3. | prestiže |
| množina | |
| 1. | prestigosmo |
| 2. | prestigoste |
| 3. | prestigoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prestigao sam |
| 2. | prestigao si |
| 3. | prestigao je |
| množina | |
| 1. | prestigli smo |
| 2. | prestigli ste |
| 3. | prestigli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prestigao |
| 2. | bio si prestigao |
| 3. | bio je prestigao |
| množina | |
| 1. | bili smo prestigli |
| 2. | bili ste prestigli |
| 3. | bili su prestigli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prestigni |
| množina | |
| 1. | prestignimo |
| 2. | prestignite |
| glagolski prilog prošli | |
| prestigavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prestigao, prestigla, prestiglo | |
| prestigli, prestigle, prestigla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prestignut, prestignuta, prestignuto | |
| prestignuti, prestignute, prestignuta | |
Definicija
| 1. | a. krećući se, žureći ili utrkujući se naći se ispred koga; preteći b. učiniti što brže od drugoga; preduhitriti, preteći |
| 2. | pren. postići brže u usporedbi s drugim (čin, napredovanje, uspjeh); nadmašiti |
Etimologija
✧ pre-1 + v. stignuti
