prètūći
prètūći (koga) svrš. 〈prez. pretúčem, pril. pr. -ūkāvši, imp. pretúci, prid. rad. prètūkao, prid. trp. pretùčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pretući | |
prezent | |
jednina | |
1. | pretučem |
2. | pretučeš |
3. | pretuče |
množina | |
1. | pretučemo |
2. | pretučete |
3. | pretuku |
futur | |
jednina | |
1. | pretući ću |
2. | pretući ćeš |
3. | pretući će |
množina | |
1. | pretući ćemo |
2. | pretući ćete |
3. | pretući će |
aorist | |
jednina | |
1. | pretukoh |
2. | pretuče |
3. | pretuče |
množina | |
1. | pretukosmo |
2. | pretukoste |
3. | pretukoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pretukao sam |
2. | pretukao si |
3. | pretukao je |
množina | |
1. | pretukli smo |
2. | pretukli ste |
3. | pretukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pretukao |
2. | bio si pretukao |
3. | bio je pretukao |
množina | |
1. | bili smo pretukli |
2. | bili ste pretukli |
3. | bili su pretukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | pretuci |
množina | |
1. | pretucimo |
2. | pretucite |
glagolski prilog prošli | |
pretukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pretukao, pretukla, pretuklo | |
pretukli, pretukle, pretukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
pretučen, pretučena, pretučeno | |
pretučeni, pretučene, pretučena |