pristúpiti
pristúpiti svrš. 〈prez. prìstūpīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. pristúpio/pristúpila ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pristupiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pristupim |
| 2. | pristupiš |
| 3. | pristupi |
| množina | |
| 1. | pristupimo |
| 2. | pristupite |
| 3. | pristupe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pristupit ću |
| 2. | pristupit ćeš |
| 3. | pristupit će |
| množina | |
| 1. | pristupit ćemo |
| 2. | pristupit ćete |
| 3. | pristupit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pristupih |
| 2. | pristupi |
| 3. | pristupi |
| množina | |
| 1. | pristupismo |
| 2. | pristupiste |
| 3. | pristupiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pristupio sam |
| 2. | pristupio si |
| 3. | pristupio je |
| množina | |
| 1. | pristupili smo |
| 2. | pristupili ste |
| 3. | pristupili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pristupio |
| 2. | bio si pristupio |
| 3. | bio je pristupio |
| množina | |
| 1. | bili smo pristupili |
| 2. | bili ste pristupili |
| 3. | bili su pristupili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pristupi |
| množina | |
| 1. | pristupimo |
| 2. | pristupite |
| glagolski prilog prošli | |
| pristupivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pristupio, pristupila, pristupilo | |
| pristupili, pristupile, pristupila | |
Definicija
| 1. | a. (komu, čemu) približiti se, prići [pristupiti kraljevskom tronu] b. pridružiti se [pristupiti stranci] |
| 2. | (čemu) početi raditi što, primiti se, prihvatiti se, latiti se čega [pristupiti poslu] |
Etimologija
✧ pri- + v. stupiti
