Hrvatski jezični portal

prismòčiti

prismòčiti (, čega) svrš.prez. prìsmočīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìsmočen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
prismočiti
 
prezent
jednina
1. prismočim
2. prismočiš
3. prismoči
množina
1. prismočimo
2. prismočite
3. prismoče
 
futur
jednina
1. prismočit ću
2. prismočit ćeš
3. prismočit će
množina
1. prismočit ćemo
2. prismočit ćete
3. prismočit će
 
aorist
jednina
1. prismočih
2. prismoči
3. prismoči
množina
1. prismočismo
2. prismočiste
3. prismočiše
 
perfekt
jednina
1. prismočio sam
2. prismočio si
3. prismočio je
množina
1. prismočili smo
2. prismočili ste
3. prismočili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam prismočio
2. bio si prismočio
3. bio je prismočio
množina
1. bili smo prismočili
2. bili ste prismočili
3. bili su prismočili
 
imperativ
jednina
2. prismoči
množina
1. prismočimo
2. prismočite
 
glagolski prilog prošli
prismočivši
 
glagolski pridjev aktivni
prismočio, prismočila, prismočilo
prismočili, prismočile, prismočila
Definicija
pojesti što uz kruh ili umačući kruh u jelo
Etimologija
✧ pri- + prasl. *smakъ: okus (rus. smak) ← stvnjem. gismac