prìdignuti
prìdignuti (prìdići) svrš. 〈prez. prìdignēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. prìdignūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pridići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pridignem |
| 2. | pridigneš |
| 3. | pridigne |
| množina | |
| 1. | pridignemo |
| 2. | pridignete |
| 3. | pridignu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pridići ću |
| 2. | pridići ćeš |
| 3. | pridići će |
| množina | |
| 1. | pridići ćemo |
| 2. | pridići ćete |
| 3. | pridići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pridigoh |
| 2. | pridiže |
| 3. | pridiže |
| množina | |
| 1. | pridigosmo |
| 2. | pridigoste |
| 3. | pridigoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pridigao sam |
| 2. | pridigao si |
| 3. | pridigao je |
| množina | |
| 1. | pridigli smo |
| 2. | pridigli ste |
| 3. | pridigli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pridigao |
| 2. | bio si pridigao |
| 3. | bio je pridigao |
| množina | |
| 1. | bili smo pridigli |
| 2. | bili ste pridigli |
| 3. | bili su pridigli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pridigni |
| množina | |
| 1. | pridignimo |
| 2. | pridignite |
| glagolski prilog prošli | |
| pridigavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pridigao, pridigla, pridiglo | |
| pridigli, pridigle, pridigla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pridignut, pridignuta, pridignuto | |
| pridignuti, pridignute, pridignuta | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. malo dignuti s poda i sl.; podignuti b. učiniti da dođe u bolje stanje, da se oporavi od lošega (od siromaštva, od bijede, fizičke klonulosti); osoviti |
| 2. | (se) a. malo se podignuti; ustati b. doći u bolje prilike c. ustati poslije bolesti, malo se oporaviti |
Etimologija
✧ pri- + v. dignuti
