pridònijēti
pridònijēti (što) svrš. 〈prez. pridonèsēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. prȉdonio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pridonijeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pridonesem |
| 2. | pridoneseš |
| 3. | pridonese |
| množina | |
| 1. | pridonesemo |
| 2. | pridonesete |
| 3. | pridonesu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pridonijet ću |
| 2. | pridonijet ćeš |
| 3. | pridonijet će |
| množina | |
| 1. | pridonijet ćemo |
| 2. | pridonijet ćete |
| 3. | pridonijet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pridonesoh / pridonijeh |
| 2. | pridonese / pridonije |
| 3. | pridonese / pridonije |
| množina | |
| 1. | pridonesosmo / pridonijesmo |
| 2. | pridonesoste / pridonijeste |
| 3. | pridonesoše / pridoniješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pridonio sam |
| 2. | pridonio si |
| 3. | pridonio je |
| množina | |
| 1. | pridonijeli smo |
| 2. | pridonijeli ste |
| 3. | pridonijeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pridonio |
| 2. | bio si pridonio |
| 3. | bio je pridonio |
| množina | |
| 1. | bili smo pridonijeli |
| 2. | bili ste pridonijeli |
| 3. | bili su pridonijeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pridonesi |
| množina | |
| 1. | pridonesimo |
| 2. | pridonesite |
| glagolski prilog prošli | |
| pridonijevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pridonio, pridonijela, pridonijelo | |
| pridonijeli, pridonijele, pridonijela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pridonijet / pridonesen, pridonijeta / pridonesena, pridonijeto / pridoneseno | |
| pridonijeti / pridoneseni, pridonijete / pridonesene, pridonijeta / pridonesena | |
Definicija
pridonijeti; djelovanjem olakšati, potpomoći, pružiti pomoć
Etimologija
✧ pri- + v. donijeti
