Hrvatski jezični portal

príčati

príčati nesvrš.prez. prȋčām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
pričati
 
prezent
jednina
1. pričam
2. pričaš
3. priča
množina
1. pričamo
2. pričate
3. pričaju
 
futur
jednina
1. pričat ću
2. pričat ćeš
3. pričat će
množina
1. pričat ćemo
2. pričat ćete
3. pričat će
 
imperfekt
jednina
1. pričah
2. pričaše
3. pričaše
množina
1. pričasmo
2. pričaste
3. pričahu
 
perfekt
jednina
1. pričao sam
2. pričao si
3. pričao je
množina
1. pričali smo
2. pričali ste
3. pričali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam pričao
2. bio si pričao
3. bio je pričao
množina
1. bili smo pričali
2. bili ste pričali
3. bili su pričali
 
imperativ
jednina
2. pričaj
množina
1. pričajmo
2. pričajte
 
glagolski prilog sadašnji
pričajući
 
glagolski pridjev aktivni
pričao, pričala, pričalo
pričali, pričale, pričala
 
glagolski pridjev pasivni
pričan, pričana, pričano
pričani, pričane, pričana
Definicija
1. (o čemu, što) usmeno kazivati, opisivati kakav događaj, pripovijedati
2. () razgovarati
Frazeologija
ljudi pričaju, priča se 1. govori se, vlada mišljenje 2. misli se da se dogodilo;
(to) on (ona) samo priča neodgovorno konstatira, govori bez oslonca na činjenice;
neka priča (pričaju) ne treba se obazirati (na glasine, savjete, klevete);
mnogo priča (a malo radi) sklon je pričanju;
priča se naveliko glas se proširio među ljudima;
pričaj (ti) (neka priča) nekom drugome (u dijalogu ili u situaciji) u zn. znam ja te priče, ne mogu vjerovati, nađi nekog naivnijeg, nisam lakovjeran;
pričam ti priču, v. priča ⃟;
pričati Markove konake, v. konak ⃟;
što ćeš mi pričati, nemoj mi pričati, v. govoriti