pričìniti se
pričìniti se svrš. 〈prez. prìčinīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. pričìnio (se)〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pričiniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pričinim |
| 2. | pričiniš |
| 3. | pričini |
| množina | |
| 1. | pričinimo |
| 2. | pričinite |
| 3. | pričine |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pričinit ću |
| 2. | pričinit ćeš |
| 3. | pričinit će |
| množina | |
| 1. | pričinit ćemo |
| 2. | pričinit ćete |
| 3. | pričinit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pričinih |
| 2. | pričini |
| 3. | pričini |
| množina | |
| 1. | pričinismo |
| 2. | pričiniste |
| 3. | pričiniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pričinio sam |
| 2. | pričinio si |
| 3. | pričinio je |
| množina | |
| 1. | pričinili smo |
| 2. | pričinili ste |
| 3. | pričinili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pričinio |
| 2. | bio si pričinio |
| 3. | bio je pričinio |
| množina | |
| 1. | bili smo pričinili |
| 2. | bili ste pričinili |
| 3. | bili su pričinili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pričini |
| množina | |
| 1. | pričinimo |
| 2. | pričinite |
| glagolski prilog prošli | |
| pričinivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pričinio, pričinila, pričinilo | |
| pričinili, pričinile, pričinila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pričinjen, pričinjena, pričinjeno | |
| pričinjeni, pričinjene, pričinjena | |
Definicija
pokazati se u misli, u mašti [pričinilo mi se]; prividjeti se
