prìkriti
prìkriti (koga, što, se) svrš. 〈prez. prȉkrijēm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prikrìven〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prikriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prikrijem |
| 2. | prikriješ |
| 3. | prikrije |
| množina | |
| 1. | prikrijemo |
| 2. | prikrijete |
| 3. | prikriju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prikrit ću |
| 2. | prikrit ćeš |
| 3. | prikrit će |
| množina | |
| 1. | prikrit ćemo |
| 2. | prikrit ćete |
| 3. | prikrit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prikrih |
| 2. | prikri |
| 3. | prikri |
| množina | |
| 1. | prikrismo |
| 2. | prikriste |
| 3. | prikriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prikrio sam |
| 2. | prikrio si |
| 3. | prikrio je |
| množina | |
| 1. | prikrili smo |
| 2. | prikrili ste |
| 3. | prikrili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prikrio |
| 2. | bio si prikrio |
| 3. | bio je prikrio |
| množina | |
| 1. | bili smo prikrili |
| 2. | bili ste prikrili |
| 3. | bili su prikrili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prikrij |
| množina | |
| 1. | prikrijmo |
| 2. | prikrijte |
| glagolski prilog prošli | |
| prikrivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prikrio, prikrila, prikrilo | |
| prikrili, prikrile, prikrila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prikriven / prikrit, prikrivena / prikrita, prikriveno / prikrito | |
| prikriveni / prikriti, prikrivene / prikrite, prikrivena / prikrita | |
Definicija
| 1. | sakriti (se) a. od izravnog pogleda [prikriti se pred znatiželjnicima; prikriti se pred pogledima] b. od uvida drugoga u [prikriti čije (svoje) greške; prikriti zločin] |
| 2. | djelomično pokriti čime [prikriti lice rukama] |
| 3. | ne očitovati, ne pokazati; zatomiti [prikriti mržnju] |
Etimologija
✧ pri- + v. kriti
