prìnceps
prìnceps m
1. | u antičkom Rimu, naslov cara kao najodličnijeg rimskog građanina; odličnik, prvak (od Augusta do Dioklecijana), usp. dominus (2a) |
2. | opći naslov mnogih europskih srednjovjekovnih vladara (i hrvatskoga); prvi u državi, prvak, vođa |