Hrvatski jezični portal

prìnceps

prìnceps m

Definicija
pov.
1. u antičkom Rimu, naslov cara kao najodličnijeg rimskog građanina; odličnik, prvak (od Augusta do Dioklecijana), usp. dominus (2a)
2. opći naslov mnogih europskih srednjovjekovnih vladara (i hrvatskoga); prvi u državi, prvak, vođa
Etimologija
lat.: prvi, glavni ≃ primus: prvi + capere: hvatati