primìtīv
primìtīv m 〈G primitíva〉
Definicija
pov. pripadnik, pristaša pobune i intelektualnog prosvjeda protiv službenih, akademskih i konvencionalnih spona nametnutih umjetnosti (poč. 20. st.), traži nove mogućnosti izražavanja
Etimologija
✧ fr. primitif ← lat. primitivus: prvi, rani
