prímati
prímati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. prȋmām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
primati | |
prezent | |
jednina | |
1. | primam |
2. | primaš |
3. | prima |
množina | |
1. | primamo |
2. | primate |
3. | primaju |
futur | |
jednina | |
1. | primat ću |
2. | primat ćeš |
3. | primat će |
množina | |
1. | primat ćemo |
2. | primat ćete |
3. | primat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | primah |
2. | primaše |
3. | primaše |
množina | |
1. | primasmo |
2. | primaste |
3. | primahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | primao sam |
2. | primao si |
3. | primao je |
množina | |
1. | primali smo |
2. | primali ste |
3. | primali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam primao |
2. | bio si primao |
3. | bio je primao |
množina | |
1. | bili smo primali |
2. | bili ste primali |
3. | bili su primali |
imperativ | |
jednina | |
2. | primaj |
množina | |
1. | primajmo |
2. | primajte |
glagolski prilog sadašnji | |
primajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
primao, primala, primalo | |
primali, primale, primala | |
glagolski pridjev pasivni | |
priman, primana, primano | |
primani, primane, primana |