primijétiti
primijétiti (koga, što) svrš. 〈prez. prìmijētīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìmijēćen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
primijetiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | primijetim |
2. | primijetiš |
3. | primijeti |
množina | |
1. | primijetimo |
2. | primijetite |
3. | primijete |
futur | |
jednina | |
1. | primijetit ću |
2. | primijetit ćeš |
3. | primijetit će |
množina | |
1. | primijetit ćemo |
2. | primijetit ćete |
3. | primijetit će |
aorist | |
jednina | |
1. | primijetih |
2. | primijeti |
3. | primijeti |
množina | |
1. | primijetismo |
2. | primijetiste |
3. | primijetiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | primijetio sam |
2. | primijetio si |
3. | primijetio je |
množina | |
1. | primijetili smo |
2. | primijetili ste |
3. | primijetili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam primijetio |
2. | bio si primijetio |
3. | bio je primijetio |
množina | |
1. | bili smo primijetili |
2. | bili ste primijetili |
3. | bili su primijetili |
imperativ | |
jednina | |
2. | primijeti |
množina | |
1. | primijetimo |
2. | primijetite |
glagolski prilog prošli | |
primijetivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
primijetio, primijetila, primijetilo | |
primijetili, primijetile, primijetila | |
glagolski pridjev pasivni | |
primijećen, primijećena, primijećeno | |
primijećeni, primijećene, primijećena |
1. | opaziti, ugledati |
2. | prigovoriti, zamjeriti, napomenuti, skrenuti pažnju, usput kazati, pripomenuti |