prìpadati
prìpadati (komu, čemu) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pripadati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pripadam |
2. | pripadaš |
3. | pripada |
množina | |
1. | pripadamo |
2. | pripadate |
3. | pripadaju |
futur | |
jednina | |
1. | pripadat ću |
2. | pripadat ćeš |
3. | pripadat će |
množina | |
1. | pripadat ćemo |
2. | pripadat ćete |
3. | pripadat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pripadah |
2. | pripadaše |
3. | pripadaše |
množina | |
1. | pripadasmo |
2. | pripadaste |
3. | pripadahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pripadao sam |
2. | pripadao si |
3. | pripadao je |
množina | |
1. | pripadali smo |
2. | pripadali ste |
3. | pripadali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pripadao |
2. | bio si pripadao |
3. | bio je pripadao |
množina | |
1. | bili smo pripadali |
2. | bili ste pripadali |
3. | bili su pripadali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pripadaj |
množina | |
1. | pripadajmo |
2. | pripadajte |
glagolski prilog sadašnji | |
pripadajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pripadao, pripadala, pripadalo | |
pripadali, pripadale, pripadala |