Hrvatski jezični portal

perfèkcija

perfèkcija ž

Izvedeni oblici
jednina
N perfekcija
G perfekcije
D perfekciji
A perfekciju
V perfekcijo
L perfekciji
I perfekcijom
množina
N perfekcije
G perfekcija
D perfekcijama
A perfekcije
V perfekcije
L perfekcijama
I perfekcijama
Definicija
1. a. stanje ili kvaliteta onoga što je perfektno, najviši ili najvredniji oblik čega; savršenstvo [perfekcija slike; perfekcija kompozicije] b. savršena vještina, visoka umješnost, majstorstvo u radu, izvođenju itd.
2. teol. svojstvo Boga, ono što je u Bogu; savršenstvo
Etimologija
lat. perfectio: dovršavanje ≃ perficere: dovršiti, zgotoviti