pȃtos
pȃtos m 〈G -a〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | patos |
| G | patosa |
| D | patosu |
| A | patos |
| V | patose |
| L | patosu |
| I | patosom |
| množina | |
| N | patosi |
| G | patosa |
| D | patosima |
| A | patose |
| V | patosi |
| L | patosima |
| I | patosima |
Definicija
| 1. | a. jako oduševljenje, zanos, uzbuđenost, snažan i svečan osjećaj koji se postiže posebnim sredstvima (velikim riječima, snagom tona u glazbi itd.) b. pov. knjiž. kazal. u Aristotelovoj poetici, glavni element tragedije prema kom dolazi do katarze (pročišćenja) |
| 2. | pretjerano povišen ton govora, ob. pri recitiranju, glumljenju i sl. (neprirodnost, napuhanost) |
Etimologija
✧ grč. páthos: doživljaj, patnja, strast; pathētikós: osjetljiv ≃ pathētós ← páschein: patiti
