pȅći
pȅći (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. (1. l. jd) pèčēm (se), (3. l. mn) pèkū (se), impf. pècijāh/pèčāh (se), aor. pèkoh (se), imp. pèci (se), pril. sad. pèkūći (se), pril. pr. pȅkāvši (se), prid. rad. pȅkao/pȅkla (se) ž, prid. trp. pèčen, gl. im. pèčēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
peći | |
prezent | |
jednina | |
1. | pečem |
2. | pečeš |
3. | peče |
množina | |
1. | pečemo |
2. | pečete |
3. | peku |
futur | |
jednina | |
1. | peći ću |
2. | peći ćeš |
3. | peći će |
množina | |
1. | peći ćemo |
2. | peći ćete |
3. | peći će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pecijah / pečah |
2. | pecijaše / pečaše |
3. | pecijaše / pečaše |
množina | |
1. | pecijasmo / pečasmo |
2. | pecijaste / pečaste |
3. | pecijahu / pečahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pekao sam |
2. | pekao si |
3. | pekao je |
množina | |
1. | pekli smo |
2. | pekli ste |
3. | pekli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pekao |
2. | bio si pekao |
3. | bio je pekao |
množina | |
1. | bili smo pekli |
2. | bili ste pekli |
3. | bili su pekli |
imperativ | |
jednina | |
2. | peci |
množina | |
1. | pecimo |
2. | pecite |
glagolski prilog sadašnji | |
pekući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pekao, pekla, peklo | |
pekli, pekle, pekla | |
glagolski pridjev pasivni | |
pečen, pečena, pečeno | |
pečeni, pečene, pečena |
1. | a. spremati, pripremati hranu za jelo kraj vatre, na žaru, na ražnju, na roštilju ili u peći [peći kruh; peći meso] b. pripremati alkoholni napitak djelovanjem vatre (kuhanjem, destilacijom i sl.) [peći rakiju] |
2. | izlagati vatri kakvu tvar ili predmet radi stjecanja novih svojstava (čvrstoće i dr.) [peći glinu] |
3. | paliti, žeći zrakama (o Suncu, papru) |
4. | a. djelovanjem čega užarenog, zapaljenog, vrućeg, vrelog, čega što nagriza, proizvoditi opekotine ili boli kao od opekotina [rana peče] b. pren. pričinjati duševne, moralne muke, patnje, gristi, mučiti [peče savjest] |
5. | a. (se) izlagati se toplini ili zrakama Sunca [pečem se od vrućine] b. pren. biti u neprilici |