pȅcnuti
pȅcnuti (koga) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. pȅcni, prid. trp. pȅcnūt〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pecnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pecnem |
| 2. | pecneš |
| 3. | pecne |
| množina | |
| 1. | pecnemo |
| 2. | pecnete |
| 3. | pecnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pecnut ću |
| 2. | pecnut ćeš |
| 3. | pecnut će |
| množina | |
| 1. | pecnut ćemo |
| 2. | pecnut ćete |
| 3. | pecnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pecnuh |
| 2. | pecnu |
| 3. | pecnu |
| množina | |
| 1. | pecnusmo |
| 2. | pecnuste |
| 3. | pecnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pecnuo sam |
| 2. | pecnuo si |
| 3. | pecnuo je |
| množina | |
| 1. | pecnuli smo |
| 2. | pecnuli ste |
| 3. | pecnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pecnuo |
| 2. | bio si pecnuo |
| 3. | bio je pecnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo pecnuli |
| 2. | bili ste pecnuli |
| 3. | bili su pecnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pecni |
| množina | |
| 1. | pecnimo |
| 2. | pecnite |
| glagolski prilog prošli | |
| pecnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pecnuo, pecnula, pecnulo | |
| pecnuli, pecnule, pecnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pecnut, pecnuta, pecnuto | |
| pecnuti, pecnute, pecnuta | |
Etimologija
✧ vidi pȅc
