pìntār
pìntār (pìnter) m 〈G pintára〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pintar |
| G | pintara |
| D | pintaru |
| A | pintara |
| V | pintaru |
| L | pintaru |
| I | pintarom |
| množina | |
| N | pintari |
| G | pintara |
| D | pintarima |
| A | pintare |
| V | pintari |
| L | pintarima |
| I | pintarima |
| jednina | |
| N | pinter |
| G | pintera |
| D | pinteru |
| A | pintera |
| V | pinteru |
| L | pinteru |
| I | pinterom |
| množina | |
| N | pinteri |
| G | pintera |
| D | pinterima |
| A | pintere |
| V | pinteri |
| L | pinterima |
| I | pinterima |
Definicija
reg. onaj koji izrađuje bačve i druge drvene posude istom tehnikom (uglavnom nabijanjem obruča na duge); bačvar, kačar
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Pìntāč (130, Novi Marof, Međimurje), Pȉntār (1640, Podravina, Međimurje, Zagorje, šira okolica Zagreba), Pintárec (Koprivnica, Ðurđevac), Pìntarek (Ðurđevac), Pìntarič (Međimurje), Pìntarić (370, Međimurje, Zagorje, Podravina), Pìntek (Zagorje), Pȉnter (410, I Slavonija), Pìnterić (100, I Slavonija), Pintérović (I Slavonija), Pȋntić (36; Križevci)
Etimologija
✧ njem. Pinter
