personificírati
personificírati (koga, što) dv. 〈prez. personifìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. personifìcīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
personificirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | personificiram |
2. | personificiraš |
3. | personificira |
množina | |
1. | personificiramo |
2. | personificirate |
3. | personificiraju |
futur | |
jednina | |
1. | personificirat ću |
2. | personificirat ćeš |
3. | personificirat će |
množina | |
1. | personificirat ćemo |
2. | personificirat ćete |
3. | personificirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | personificirah |
2. | personificiraše |
3. | personificiraše |
množina | |
1. | personificirasmo |
2. | personificiraste |
3. | personificirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | personificirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | personificirao sam |
2. | personificirao si |
3. | personificirao je |
množina | |
1. | personificirali smo |
2. | personificirali ste |
3. | personificirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam personificirao |
2. | bio si personificirao |
3. | bio je personificirao |
množina | |
1. | bili smo personificirali |
2. | bili ste personificirali |
3. | bili su personificirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | personificiraj |
množina | |
1. | personificirajmo |
2. | personificirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
personificirajući | |
glagolski prilog prošli | |
personificiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
personificirao, personificirala, personificiralo | |
personificirali, personificirale, personificirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
personificiran, personificirana, personificirano | |
personificirani, personificirane, personificirana |
1. | da (va)ti pojavama, stvarima ili pojmovima svojstva, lik, jezik itd. razumnih, ljudskih bića |
2. | utjeloviti/utjelovljavati, predstavljati |