bȁu-bȁu
bȁu-bȁu uzv.
Definicija
| 1. | fam. za plašenje djece |
| 2. | (u im. službi) ono što bi moralo zastrašivati, a nije strašno, ili ga se tko boji bez razloga [za kukavicu je sloboda bau-bau] |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Bȁučić (190, Zadar, Poljica), Bȁūk (300, Lika, sred. Dalmacija), Baúković, usp. Baković, v. bȁk
Etimologija
✧ onom.
