pìjānčiti
pìjānčiti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pijančiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pijančim |
2. | pijančiš |
3. | pijanči |
množina | |
1. | pijančimo |
2. | pijančite |
3. | pijanče |
futur | |
jednina | |
1. | pijančit ću |
2. | pijančit ćeš |
3. | pijančit će |
množina | |
1. | pijančit ćemo |
2. | pijančit ćete |
3. | pijančit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pijančah |
2. | pijančaše |
3. | pijančaše |
množina | |
1. | pijančasmo |
2. | pijančaste |
3. | pijančahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pijančio sam |
2. | pijančio si |
3. | pijančio je |
množina | |
1. | pijančili smo |
2. | pijančili ste |
3. | pijančili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pijančio |
2. | bio si pijančio |
3. | bio je pijančio |
množina | |
1. | bili smo pijančili |
2. | bili ste pijančili |
3. | bili su pijančili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pijanči |
množina | |
1. | pijančimo |
2. | pijančite |
glagolski prilog sadašnji | |
pijančeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
pijančio, pijančila, pijančilo | |
pijančili, pijančile, pijančila |