pljȕsnuti
pljȕsnuti svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. pljȕsni, prid. rad. pljȕsnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pljusnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pljusnem |
2. | pljusneš |
3. | pljusne |
množina | |
1. | pljusnemo |
2. | pljusnete |
3. | pljusnu |
futur | |
jednina | |
1. | pljusnut ću |
2. | pljusnut ćeš |
3. | pljusnut će |
množina | |
1. | pljusnut ćemo |
2. | pljusnut ćete |
3. | pljusnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | pljusnuh |
2. | pljusnu |
3. | pljusnu |
množina | |
1. | pljusnusmo |
2. | pljusnuste |
3. | pljusnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pljusnuo sam |
2. | pljusnuo si |
3. | pljusnuo je |
množina | |
1. | pljusnuli smo |
2. | pljusnuli ste |
3. | pljusnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pljusnuo |
2. | bio si pljusnuo |
3. | bio je pljusnuo |
množina | |
1. | bili smo pljusnuli |
2. | bili ste pljusnuli |
3. | bili su pljusnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | pljusni |
množina | |
1. | pljusnimo |
2. | pljusnite |
glagolski prilog prošli | |
pljusnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pljusnuo, pljusnula, pljusnulo | |
pljusnuli, pljusnule, pljusnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
pljusnut, pljusnuta, pljusnuto | |
pljusnuti, pljusnute, pljusnuta |
1. | (koga, što), v. pljuskati |
2. | () a. pasti uz pljusak (2) b. žarg. pasti [pljusnuti na ispitu ne proći ispit] |