Hrvatski jezični portal

plȁc

plȁc m 〈N mn plàcevi〉

Izvedeni oblici
jednina
N plac
G placa
D placu
A plac
V placu
L placu
I placem / placom
množina
N placevi
G placeva
D placevima
A placeve
V placevi
L placevima
I placevima
Definicija
reg.
1. arhit. slobodan i ravan javni prostor u gradu, ob. na križanju ulica; trg [Jelačić plac]
2. prostor na kojem se prodaje voće, povrće, mliječne prerađevine i sl.; tržnica [ići na plac]
3. građ. mjesto za gradnju, građevinsko zemljište; parcela
4. (slobodno) mjesto, prostor [imati plac imati mjesta]
5. sport nogometno igralište, sportski teren
Onomastika
pr. (nadimačko): Platz (izg. Plȁc) (I Slavonija)
Etimologija
njem. Platz