bdjȅti
bdjȅti nesvrš. 〈prez. bdȋm/bdȉjēm, pril. sad. bdȇći/bdȉjūći, prid. rad. bdȉo/bdjȅla ž, gl. im. bdjénje/bdȉjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| bdjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bdijem / bdim |
| 2. | bdiješ / bdiš |
| 3. | bdije / bdi |
| množina | |
| 1. | bdijemo / bdimo |
| 2. | bdijete / bdite |
| 3. | bdiju / bde |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bdjet ću |
| 2. | bdjet ćeš |
| 3. | bdjet će |
| množina | |
| 1. | bdjet ćemo |
| 2. | bdjet ćete |
| 3. | bdjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bdijah / bđah |
| 2. | bdijaše / bđaše |
| 3. | bdijaše / bđaše |
| množina | |
| 1. | bdijasmo / bđasmo |
| 2. | bdijaste / bđaste |
| 3. | bdijahu / bđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bdije sam |
| 2. | bdije si |
| 3. | bdije je |
| množina | |
| 1. | bdjeli smo |
| 2. | bdjeli ste |
| 3. | bdjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bdije |
| 2. | bio si bdije |
| 3. | bio je bdije |
| množina | |
| 1. | bili smo bdjeli |
| 2. | bili ste bdjeli |
| 3. | bili su bdjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bdij / bdi |
| množina | |
| 1. | bdijmo / bdimo |
| 2. | bdijte / bdite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| bdijući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bdije, bdjela, bdjelo | |
| bdjeli, bdjele, bdjela | |
Definicija
| 1. | () biti budan, ne spavati, provoditi besanu noć |
| 2. | (nad kim, nad čim) voditi brigu o kome ili o čemu [bdjeti nad sudbinom zemlje] |
Etimologija
✧ prasl. i stsl. bъděti (rus. bdet', češ. bdíti) ← ie. *bhudh- (lit. budėti, skr. budhyate: budi se)
