Hrvatski jezični portal

planìna

planìna ž 〈G mn planína〉

Izvedeni oblici
jednina
N planina
G planine
D planini
A planinu
V planino
L planini
I planinom
množina
N planine
G planina
D planinama
A planine
V planine
L planinama
I planinama
Definicija
geogr. veliko kopneno uzvišenje (ob. iznad 500 m relativne visine) koje obično ima više vrhova; gora
Onomastika
Planìna ž. os. ime (narodno), zast.; isto: Plànīnka
pr. (etnici, prema podrijetlu doseljenja): Planínac (150, Vukovar, Pokuplje, Istra), Plàninc (170, Zagreb, Zaprešić), Planínčević (Dugo Selo, sred. Dalmacija), Plànīnčić (110, Samobor, okolica Zagreba), Planínec (Kutina, Prigorje), Plàninić (150, Zagreb, Ploče), Planìnšek (okolica Zagreba)
top. (naselja): Planìna Dȏnjā (Grad Zagreb, 674 stan.), Planìna Gȏrnjā (Grad Zagreb, 266 stan.), Planìna Kúnićkā (Duga Resa,16 stan.), Planìna Skràdskā (Delnice, 63 stan.), Pȍtplaninskō (Duga Resa, 46 stan.)
Etimologija
prasl. *polnina: šumovit i gorovit predio (ukr. polonýna, polj. płonina) ≃ *polnъ: pust, v. polje