beatifikácija
beatifikácija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | beatifikacija |
| G | beatifikacije |
| D | beatifikaciji |
| A | beatifikaciju |
| V | beatifikacijo |
| L | beatifikaciji |
| I | beatifikacijom |
| množina | |
| N | beatifikacije |
| G | beatifikacija |
| D | beatifikacijama |
| A | beatifikacije |
| V | beatifikacije |
| L | beatifikacijama |
| I | beatifikacijama |
Definicija
rel. kat. svečani čin kojim papa proglašava i odobrava javno štovanje za osobu koja je »umrla na glasu svetosti«, proglašenje blaženim
Etimologija
✧ srlat. beatificatio ≃ lat. beatificare: proglasiti blaženim ≃ beatus: blažen
