béčati
béčati () nesvrš. 〈prez. bȇčīm, pril. sad. béčēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bečati | |
prezent | |
jednina | |
1. | bečim |
2. | bečiš |
3. | beči |
množina | |
1. | bečimo |
2. | bečite |
3. | beče |
futur | |
jednina | |
1. | bečat ću |
2. | bečat ćeš |
3. | bečat će |
množina | |
1. | bečat ćemo |
2. | bečat ćete |
3. | bečat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bečah |
2. | bečaše |
3. | bečaše |
množina | |
1. | bečasmo |
2. | bečaste |
3. | bečahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bečao sam |
2. | bečao si |
3. | bečao je |
množina | |
1. | bečali smo |
2. | bečali ste |
3. | bečali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bečao |
2. | bio si bečao |
3. | bio je bečao |
množina | |
1. | bili smo bečali |
2. | bili ste bečali |
3. | bili su bečali |
imperativ | |
jednina | |
2. | beči |
množina | |
1. | bečimo |
2. | bečite |
glagolski prilog sadašnji | |
bečeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
bečao, bečala, bečalo | |
bečali, bečale, bečala |
1. | v. bekati |
2. | plakati, derati se |