bèćār
bèćār m 〈G bećára〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | bećar |
| G | bećara |
| D | bećaru |
| A | bećara |
| V | bećaru / bećare |
| L | bećaru |
| I | bećarem / bećarom |
| množina | |
| N | bećari |
| G | bećara |
| D | bećarima |
| A | bećare |
| V | bećari |
| L | bećarima |
| I | bećarima |
Definicija
reg.
| 1. | mlađi neženja, momak, samac |
| 2. | veseljak, sklon piću, jelu, veselju i ženama; bekrija, lola |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Bečárević (Našice, Slavonija), Bèćār (Rijeka, Zagreb, Turopolje), Bećárević (Slavonija, Baranja, Benkovac)
Etimologija
✧ tur. bekār ← perz. bīkār
