pledoàjē
pledoàjē (pledoajȇ) m 〈G pledoajèa〉
jednina | |
---|---|
N | pledoaje |
G | pledoajea |
D | pledoajeu |
A | pledoaje |
V | pledoajeu / pledoajee |
L | pledoajeu |
I | pledoajeom |
množina | |
N | pledoajei |
G | pledoajea |
D | pledoajeima |
A | pledoajee |
V | pledoajei |
L | pledoajeima |
I | pledoajeima |
jednina | |
N | pledoaje |
G | pledoajea |
D | pledoajeu |
A | pledoaje |
V | pledoajeu / pledoajee |
L | pledoajeu |
I | pledoajeom |
množina | |
N | pledoajei |
G | pledoajea |
D | pledoajeima |
A | pledoajee |
V | pledoajei |
L | pledoajeima |
I | pledoajeima |
1. | govor kojim se u čemu spornom brani jedno gledište |
2. | pravn. zaključni govor branitelja ili tužitelja na sudu na završetku rasprave |