Hrvatski jezični portal

obligácija

obligácija ž

Izvedeni oblici
jednina
N obligacija
G obligacije
D obligaciji
A obligaciju
V obligacijo
L obligaciji
I obligacijom
množina
N obligacije
G obligacija
D obligacijama
A obligacije
V obligacije
L obligacijama
I obligacijama
Definicija
1. a. čin čijeg vezivanja moralnim, društvenim ili pravnim obvezama b. obvezujuća snaga zakona, ugovora, obećanja ili osjećaja dužnosti
2. ekon. vrijednosni papir obično s fiksnim iznosom; obveznica, priznanica, zadužnica
Etimologija
lat. obligatio ≃ obligatus: obavezan ← obligare: obvezati