obláčiti1
obláčiti1 nesvrš. 〈prez. òblāčīm, pril. sad. obláčēći, gl. im. -čēnje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oblačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oblačim |
| 2. | oblačiš |
| 3. | oblači |
| množina | |
| 1. | oblačimo |
| 2. | oblačite |
| 3. | oblače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oblačit ću |
| 2. | oblačit ćeš |
| 3. | oblačit će |
| množina | |
| 1. | oblačit ćemo |
| 2. | oblačit ćete |
| 3. | oblačit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | oblačah |
| 2. | oblačaše |
| 3. | oblačaše |
| množina | |
| 1. | oblačasmo |
| 2. | oblačaste |
| 3. | oblačahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oblačio sam |
| 2. | oblačio si |
| 3. | oblačio je |
| množina | |
| 1. | oblačili smo |
| 2. | oblačili ste |
| 3. | oblačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oblačio |
| 2. | bio si oblačio |
| 3. | bio je oblačio |
| množina | |
| 1. | bili smo oblačili |
| 2. | bili ste oblačili |
| 3. | bili su oblačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oblači |
| množina | |
| 1. | oblačimo |
| 2. | oblačite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oblačeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oblačio, oblačila, oblačilo | |
| oblačili, oblačile, oblačila | |
Definicija
ob. u: [vedriti i oblačiti () imati veliku vlast u rukama, biti vrlo moćan, svemoćan]
Etimologija
✧ vidi ȍblāk
