objedíniti
objedíniti (koga, što, se) svrš. 〈prez. objèdīnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. objèdīnjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
objediniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | objedinim |
2. | objediniš |
3. | objedini |
množina | |
1. | objedinimo |
2. | objedinite |
3. | objedine |
futur | |
jednina | |
1. | objedinit ću |
2. | objedinit ćeš |
3. | objedinit će |
množina | |
1. | objedinit ćemo |
2. | objedinit ćete |
3. | objedinit će |
aorist | |
jednina | |
1. | objedinih |
2. | objedini |
3. | objedini |
množina | |
1. | objedinismo |
2. | objediniste |
3. | objediniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | objedinio sam |
2. | objedinio si |
3. | objedinio je |
množina | |
1. | objedinili smo |
2. | objedinili ste |
3. | objedinili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam objedinio |
2. | bio si objedinio |
3. | bio je objedinio |
množina | |
1. | bili smo objedinili |
2. | bili ste objedinili |
3. | bili su objedinili |
imperativ | |
jednina | |
2. | objedini |
množina | |
1. | objedinimo |
2. | objedinite |
glagolski prilog prošli | |
objedinivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
objedinio, objedinila, objedinilo | |
objedinili, objedinile, objedinila | |
glagolski pridjev pasivni | |
objedinjen, objedinjena, objedinjeno | |
objedinjeni, objedinjene, objedinjena |