objèktīv
objèktīv m 〈G objektíva〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | objektiv |
| G | objektiva |
| D | objektivu |
| A | objektiv |
| V | objektive |
| L | objektivu |
| I | objektivom |
| množina | |
| N | objektivi |
| G | objektiva |
| D | objektivima |
| A | objektive |
| V | objektivi |
| L | objektivima |
| I | objektivima |
Definicija
tehn. dio optičkog instrumenta (teleskopa, mikroskopa, kamere i sl.) sa sabirnom lećom ili sustavom leća koje najprije prihvaćaju zrake objekta prema kojem su usmjerene i potom ih u žarištu pretvaraju u sliku [zoom-objektiv]
Etimologija
✧ vidi òbjekt
