nòtār
nòtār m 〈G notára〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | notar |
| G | notara |
| D | notaru |
| A | notara |
| V | notaru |
| L | notaru |
| I | notarom |
| množina | |
| N | notari |
| G | notara |
| D | notarima |
| A | notare |
| V | notari |
| L | notarima |
| I | notarima |
Definicija
pov. osoba ovlaštena da sastavlja javne isprave, ovjerava potpise, prijepise i druge dokumente; brzopisac, notaroš, pisar, javni bilježnik
Etimologija
✧ njem. Notar ← lat. notarius ≃ notare: bilježiti
