bàlija
bàlija m 〈N mn -e, G bȁlījā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | balija |
| G | balije |
| D | baliji |
| A | baliju |
| V | balijo |
| L | baliji |
| I | balijom |
| množina | |
| N | balije |
| G | balija |
| D | balijama |
| A | balije |
| V | balije |
| L | balijama |
| I | balijama |
Definicija
| 1. | zast. islamizirani vlaški stočar u Hercegovini (u jeziku muslimanskog gradskog sloja) |
| 2. | reg. neobrazovan, primitivan muslimanski seljak |
| 3. | pejor. Bosanac islamske vjere; Bošnjak |
Onomastika
♦ pr.: Balàić (100, Sinj, Ludbreg, Slavonija), Balàjić (170, Sinj, Slavonija, Dalmacija), Balíčević (180, Vinkovci, Slavonija, Turopolje), Bálić (2470, sred. Dalmacija; može i od Bali, hip. od Baltazar, Valentin i sl.), Bàlihōdžić (Split, Osijek), Bàlija (650, Zagorje, Ludbreg, Podravina), Bàlijić, Bàlikić (110, Donji Miholjac, Slavonija)
Etimologija
✧ tur. Bāli (os. ime) ← arap. bālī: starina
