normála
normála ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | normala |
| G | normale |
| D | normali |
| A | normalu |
| V | normalo |
| L | normali |
| I | normalom |
| množina | |
| N | normale |
| G | normala |
| D | normalama |
| A | normale |
| V | normale |
| L | normalama |
| I | normalama |
Definicija
| 1. | mat. pravac koji zatvara pravi kut sa zadanim pravcem ili ravninom; okomica, perpendikulara |
| 2. | razg. obično, redovito, ispravno stanje [vratio sam se u normalu]; prosjek |
Sintagma
∆ normala krivulje (u nekoj točki) mat. pravac okomit na tangentu krivulje u toj točki
Etimologija
✧ vidi nȍrmālan
