nȏrma
nȏrma ž 〈G mn -ā/-ī〉
jednina | |
---|---|
N | norma |
G | norme |
D | normi |
A | normu |
V | normo |
L | normi |
I | normom |
množina | |
N | norme |
G | norama / norma / normi |
D | normama |
A | norme |
V | norme |
L | normama |
I | normama |
1. | pravilo, propis, obrazac, kriterij prema kojem se određuje kako bi nešto trebalo biti [pravna norma; moralna norma] |
2. | lingv. ukupnost leksičkih, gramatičkih i pravopisnih propisa za pravilno služenje jezikom [jezična norma; gramatička norma; leksička norma; govorna norma; izgovorna norma] |
3. | utvrđena mjera ili količina čega [dnevna norma potrebnih vitamina] |
4. | fil. vrijednost utemeljena na principu »trebanja« (po Kantu), tj. kako bi trebalo biti, neovisno o tome kako zaista jest [logička norma; estetička norma] |
5. | antrop. lingv. standardna pozicija ili oblik prema kojemu se nešto određuje (npr. u medicini ili jeziku) |