o-
o-, ob-
Definicija
(u nekim riječima i oba-, pred bezvučnim suglasnicima op-) u složenim glagolima označava
| 1. | a. materijalno obuhvaćanje predmeta radnjom, okruživanje i prostiranje oko predmeta [okružiti; obasuti; opkopati] b. nematerijalno [opjevati; obuzeti; opčiniti] |
| 2. | a. dovođenje u stanje izvršenjem radnje [ohrabriti prema hrabriti; osakatiti prema sakatiti] b. opskrbiti, opteretiti, izložiti postupku itd. [osedlati; olistati] c. završiti radnju [oprasiti, ojanjiti (o rasplođivanju)] |
| 3. | izvršiti radnju po površini ili na gornjem dijelu čega, bez obzira na to postoji li osnovni glagol [ogrepsti prema grepsti; okrznuti nema gl.] |
| 4. | biti obuhvaćen radnjom glagola, doveden u stanje [obamrijeti prema mrijeti; obiknuti nema gl.] |
| 5. | uz pozitiv i komparativ pridjeva znači prisutno svojstvo koje ne dominira u zn. onoga što pridjev znači [omalen prilično malen; oblesav prilično blesav] |
Etimologija
✧ v. o (I)
