òbalaviti
òbalaviti (što, se) svrš. 〈prez. òbalavīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òbalavljen〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obalaviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | obalavim |
2. | obalaviš |
3. | obalavi |
množina | |
1. | obalavimo |
2. | obalavite |
3. | obalave |
futur | |
jednina | |
1. | obalavit ću |
2. | obalavit ćeš |
3. | obalavit će |
množina | |
1. | obalavit ćemo |
2. | obalavit ćete |
3. | obalavit će |
aorist | |
jednina | |
1. | obalavih |
2. | obalavi |
3. | obalavi |
množina | |
1. | obalavismo |
2. | obalaviste |
3. | obalaviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | obalavio sam |
2. | obalavio si |
3. | obalavio je |
množina | |
1. | obalavili smo |
2. | obalavili ste |
3. | obalavili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obalavio |
2. | bio si obalavio |
3. | bio je obalavio |
množina | |
1. | bili smo obalavili |
2. | bili ste obalavili |
3. | bili su obalavili |
imperativ | |
jednina | |
2. | obalavi |
množina | |
1. | obalavimo |
2. | obalavite |
glagolski prilog prošli | |
obalavivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
obalavio, obalavila, obalavilo | |
obalavili, obalavile, obalavila | |
glagolski pridjev pasivni | |
obalavljen, obalavljena, obalavljeno | |
obalavljeni, obalavljene, obalavljena |