obàjatiti
obàjatiti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. obàjaćen〉
Definicija
reg. (+ srp.) razg. izgubiti svježinu, ne biti svjež, postati bajat; okorjeti, otvrdnuti
Etimologija
✧ o (b)- + v. bajat
