njákati
njákati () nesvrš. 〈prez. njȃčēm, pril. sad. njáčūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
njakati | |
prezent | |
jednina | |
1. | njačem |
2. | njačeš |
3. | njače |
množina | |
1. | njačemo |
2. | njačete |
3. | njaču |
futur | |
jednina | |
1. | njakat ću |
2. | njakat ćeš |
3. | njakat će |
množina | |
1. | njakat ćemo |
2. | njakat ćete |
3. | njakat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | njakah |
2. | njakaše |
3. | njakaše |
množina | |
1. | njakasmo |
2. | njakaste |
3. | njakahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | njakao sam |
2. | njakao si |
3. | njakao je |
množina | |
1. | njakali smo |
2. | njakali ste |
3. | njakali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam njakao |
2. | bio si njakao |
3. | bio je njakao |
množina | |
1. | bili smo njakali |
2. | bili ste njakali |
3. | bili su njakali |
imperativ | |
jednina | |
2. | njači |
množina | |
1. | njačimo |
2. | njačite |
glagolski prilog sadašnji | |
njačući | |
glagolski pridjev aktivni | |
njakao, njakala, njakalo | |
njakali, njakale, njakala |