obìlaziti
obìlaziti (što, koga) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -zēći, gl. im. -ažēnje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obilaziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obilazim |
| 2. | obilaziš |
| 3. | obilazi |
| množina | |
| 1. | obilazimo |
| 2. | obilazite |
| 3. | obilaze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obilazit ću |
| 2. | obilazit ćeš |
| 3. | obilazit će |
| množina | |
| 1. | obilazit ćemo |
| 2. | obilazit ćete |
| 3. | obilazit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obilažah |
| 2. | obilažaše |
| 3. | obilažaše |
| množina | |
| 1. | obilažasmo |
| 2. | obilažaste |
| 3. | obilažahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obilazio sam |
| 2. | obilazio si |
| 3. | obilazio je |
| množina | |
| 1. | obilazili smo |
| 2. | obilazili ste |
| 3. | obilazili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obilazio |
| 2. | bio si obilazio |
| 3. | bio je obilazio |
| množina | |
| 1. | bili smo obilazili |
| 2. | bili ste obilazili |
| 3. | bili su obilazili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obilazi |
| množina | |
| 1. | obilazimo |
| 2. | obilazite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obilazeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obilazio, obilazila, obilazilo | |
| obilazili, obilazile, obilazila | |
Definicija
v. obići
Etimologija
✧ vidi òbīći
