obilježávati
obilježávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. obiljèžāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obilježavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | obilježavam |
2. | obilježavaš |
3. | obilježava |
množina | |
1. | obilježavamo |
2. | obilježavate |
3. | obilježavaju |
futur | |
jednina | |
1. | obilježavat ću |
2. | obilježavat ćeš |
3. | obilježavat će |
množina | |
1. | obilježavat ćemo |
2. | obilježavat ćete |
3. | obilježavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | obilježavah |
2. | obilježavaše |
3. | obilježavaše |
množina | |
1. | obilježavasmo |
2. | obilježavaste |
3. | obilježavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | obilježavao sam |
2. | obilježavao si |
3. | obilježavao je |
množina | |
1. | obilježavali smo |
2. | obilježavali ste |
3. | obilježavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obilježavao |
2. | bio si obilježavao |
3. | bio je obilježavao |
množina | |
1. | bili smo obilježavali |
2. | bili ste obilježavali |
3. | bili su obilježavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | obilježavaj |
množina | |
1. | obilježavajmo |
2. | obilježavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
obilježavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
obilježavao, obilježavala, obilježavalo | |
obilježavali, obilježavale, obilježavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
obilježavan, obilježavana, obilježavano | |
obilježavani, obilježavane, obilježavana |