obàzreti se
obàzreti se svrš. 〈prez. ȍbazrēm se, pril. pr. -ēvši se, imp. obàzri se, prid. rad. ȍbazrō se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obazreti | |
prezent | |
jednina | |
1. | obazrem |
2. | obazreš |
3. | obazre |
množina | |
1. | obazremo |
2. | obazrete |
3. | obazru |
futur | |
jednina | |
1. | obazret ću |
2. | obazret ćeš |
3. | obazret će |
množina | |
1. | obazret ćemo |
2. | obazret ćete |
3. | obazret će |
aorist | |
jednina | |
1. | obazreh |
2. | obazre |
3. | obazre |
množina | |
1. | obazresmo |
2. | obazreste |
3. | obazreše |
perfekt | |
jednina | |
1. | obazreo sam |
2. | obazreo si |
3. | obazreo je |
množina | |
1. | obazreli smo |
2. | obazreli ste |
3. | obazreli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obazreo |
2. | bio si obazreo |
3. | bio je obazreo |
množina | |
1. | bili smo obazreli |
2. | bili ste obazreli |
3. | bili su obazreli |
imperativ | |
jednina | |
2. | obazri |
množina | |
1. | obazrimo |
2. | obazrite |
glagolski prilog prošli | |
obazrevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
obazreo, obazrela, obazrelo | |
obazreli, obazrele, obazrela |
1. | (za kim, za čim) osvrnuti se pogledom, pogledati okrenuvši se |
2. | (na što, na koga) obratiti pažnju, posvetiti nakratko pozornost čemu, uzeti u obzir |