obasjávati
obasjávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. obàsjāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obasjavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | obasjavam |
2. | obasjavaš |
3. | obasjava |
množina | |
1. | obasjavamo |
2. | obasjavate |
3. | obasjavaju |
futur | |
jednina | |
1. | obasjavat ću |
2. | obasjavat ćeš |
3. | obasjavat će |
množina | |
1. | obasjavat ćemo |
2. | obasjavat ćete |
3. | obasjavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | obasjavah |
2. | obasjavaše |
3. | obasjavaše |
množina | |
1. | obasjavasmo |
2. | obasjavaste |
3. | obasjavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | obasjavao sam |
2. | obasjavao si |
3. | obasjavao je |
množina | |
1. | obasjavali smo |
2. | obasjavali ste |
3. | obasjavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obasjavao |
2. | bio si obasjavao |
3. | bio je obasjavao |
množina | |
1. | bili smo obasjavali |
2. | bili ste obasjavali |
3. | bili su obasjavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | obasjavaj |
množina | |
1. | obasjavajmo |
2. | obasjavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
obasjavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
obasjavao, obasjavala, obasjavalo | |
obasjavali, obasjavale, obasjavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
obasjavan, obasjavana, obasjavano | |
obasjavani, obasjavane, obasjavana |