obaljívati1
obaljívati1 (što) nesvrš. 〈prez. obàljujēm, pril. sad. obàljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obaljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obaljujem |
| 2. | obaljuješ |
| 3. | obaljuje |
| množina | |
| 1. | obaljujemo |
| 2. | obaljujete |
| 3. | obaljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obaljivat ću |
| 2. | obaljivat ćeš |
| 3. | obaljivat će |
| množina | |
| 1. | obaljivat ćemo |
| 2. | obaljivat ćete |
| 3. | obaljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obaljivah |
| 2. | obaljivaše |
| 3. | obaljivaše |
| množina | |
| 1. | obaljivasmo |
| 2. | obaljivaste |
| 3. | obaljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obaljivao sam |
| 2. | obaljivao si |
| 3. | obaljivao je |
| množina | |
| 1. | obaljivali smo |
| 2. | obaljivali ste |
| 3. | obaljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obaljivao |
| 2. | bio si obaljivao |
| 3. | bio je obaljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo obaljivali |
| 2. | bili ste obaljivali |
| 3. | bili su obaljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obaljuj |
| množina | |
| 1. | obaljujmo |
| 2. | obaljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obaljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obaljivao, obaljivala, obaljivalo | |
| obaljivali, obaljivale, obaljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obaljivan, obaljivana, obaljivano | |
| obaljivani, obaljivane, obaljivana | |
Etimologija
✧ vidi obáliti
