obàsjati
obàsjati (koga, što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍbasjān, gl. im. obasjánje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obasjati | |
prezent | |
jednina | |
1. | obasjam |
2. | obasjaš |
3. | obasja |
množina | |
1. | obasjamo |
2. | obasjate |
3. | obasjaju |
futur | |
jednina | |
1. | obasjat ću |
2. | obasjat ćeš |
3. | obasjat će |
množina | |
1. | obasjat ćemo |
2. | obasjat ćete |
3. | obasjat će |
aorist | |
jednina | |
1. | obasjah |
2. | obasja |
3. | obasja |
množina | |
1. | obasjasmo |
2. | obasjaste |
3. | obasjaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | obasjao sam |
2. | obasjao si |
3. | obasjao je |
množina | |
1. | obasjali smo |
2. | obasjali ste |
3. | obasjali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obasjao |
2. | bio si obasjao |
3. | bio je obasjao |
množina | |
1. | bili smo obasjali |
2. | bili ste obasjali |
3. | bili su obasjali |
imperativ | |
jednina | |
2. | obasjaj |
množina | |
1. | obasjajmo |
2. | obasjajte |
glagolski prilog prošli | |
obasjavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
obasjao, obasjala, obasjalo | |
obasjali, obasjale, obasjala | |
glagolski pridjev pasivni | |
obasjan, obasjana, obasjano | |
obasjani, obasjane, obasjana |
1. | osvijetliti, rasvijetliti |
2. | pren. ozariti |