obasízati
obasízati (obasézati) (što) nesvrš. 〈prez. obàsīžēm, pril. sad. -ížūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obasizati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obasižem |
| 2. | obasižeš |
| 3. | obasiže |
| množina | |
| 1. | obasižemo |
| 2. | obasižete |
| 3. | obasižu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obasizat ću |
| 2. | obasizat ćeš |
| 3. | obasizat će |
| množina | |
| 1. | obasizat ćemo |
| 2. | obasizat ćete |
| 3. | obasizat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obasizah |
| 2. | obasizaše |
| 3. | obasizaše |
| množina | |
| 1. | obasizasmo |
| 2. | obasizaste |
| 3. | obasizahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obasizao sam |
| 2. | obasizao si |
| 3. | obasizao je |
| množina | |
| 1. | obasizali smo |
| 2. | obasizali ste |
| 3. | obasizali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obasizao |
| 2. | bio si obasizao |
| 3. | bio je obasizao |
| množina | |
| 1. | bili smo obasizali |
| 2. | bili ste obasizali |
| 3. | bili su obasizali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obasiži |
| množina | |
| 1. | obasižimo |
| 2. | obasižite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obasižući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obasizao, obasizala, obasizalo | |
| obasizali, obasizale, obasizala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obasizan, obasizana, obasizano | |
| obasizani, obasizane, obasizana | |
Definicija
obuhvaćati, opsezati
Etimologija
✧ vidi ȍpsēg
