obárati
obárati (koga, što) nesvrš. 〈prez. òbārām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obarati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obaram |
| 2. | obaraš |
| 3. | obara |
| množina | |
| 1. | obaramo |
| 2. | obarate |
| 3. | obaraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obarat ću |
| 2. | obarat ćeš |
| 3. | obarat će |
| množina | |
| 1. | obarat ćemo |
| 2. | obarat ćete |
| 3. | obarat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obarah |
| 2. | obaraše |
| 3. | obaraše |
| množina | |
| 1. | obarasmo |
| 2. | obaraste |
| 3. | obarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obarao sam |
| 2. | obarao si |
| 3. | obarao je |
| množina | |
| 1. | obarali smo |
| 2. | obarali ste |
| 3. | obarali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obarao |
| 2. | bio si obarao |
| 3. | bio je obarao |
| množina | |
| 1. | bili smo obarali |
| 2. | bili ste obarali |
| 3. | bili su obarali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obaraj |
| množina | |
| 1. | obarajmo |
| 2. | obarajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obarajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obarao, obarala, obaralo | |
| obarali, obarale, obarala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obaran, obarana, obarano | |
| obarani, obarane, obarana | |
Etimologija
✧ vidi obòriti
